Kad, dok ljupka dolina vrvi od pare oko mene, a meridijansko sunce udara u gornju površinu neprobojnog lišća mog drveća, a tek nekoliko zalutalih odsjaja ukrade se u unutarnje svetište, bacim se među visoku travu kraj curenje potoka; i, dok ležim blizu zemlje, opazim tisuću nepoznatih biljaka: kad čujem zujanje malog svijeta među stabljikama i upoznam se s bezbrojnim neopisivim oblicima kukaca i muha, tada osjetim prisutnost Svemogućeg, koji nas je oblikovao na svoju sliku, i dah te univerzalne ljubavi koja nas nosi i održava dok lebdi oko nas u vječnosti blaženstva; i onda, prijatelju moj, kad mi tama prekrije oči, a nebo i zemlja kao da stanuju u mojoj duši i upijaju njenu moć, poput obličja voljene ljubavnice, tada često s čežnjom pomislim, o, bih li mogao opisati te zamisli , mogao bi otisnuti na papir sve što tako puno i toplo živi u meni, da bi moglo biti ogledalo moje duše, kao što je moja duša ogledalo beskrajnog Boga!
O moj prijatelju — ali to je previše za moju snagu — tonem pod teretom sjaja ovih vizija! Čudesna vedrina obuzela je cijelu moju dušu, kao ova slatka proljetna jutra u kojima uživam svim srcem. Sama sam i osjetim čar postojanja na ovom mjestu koje je stvoreno za blaženstvo duša poput moje.
Toliko sam sretan, dragi moj prijatelju, toliko obuzet izuzetnim osjećajem pukog mirnog postojanja, da zanemarujem svoje talente. Ne bih trebao biti u stanju nacrtati niti jedan potez u sadašnjem trenutku; a ipak osjećam da nikad nisam bio veći umjetnik nego sada.
Kad, dok ljupka dolina vrvi od pare oko mene, a meridijansko sunce udara u gornju površinu neprobojnog lišća mog drveća, a tek nekoliko zalutalih odsjaja ukrade se u unutarnje svetište, bacim se među visoku travu kraj curenje potoka; i, dok ležim blizu zemlje, opazim tisuću nepoznatih biljaka: kad čujem zujanje malog svijeta među stabljikama i upoznam se s bezbrojnim neopisivim oblicima kukaca i muha, tada osjetim prisutnost Svemogućeg, koji nas je oblikovao na svoju sliku, i dah te univerzalne ljubavi koja nas nosi i održava dok lebdi oko nas u vječnosti blaženstva; i onda, prijatelju moj, kad mi tama prekrije oči, a nebo i zemlja kao da stanuju u mojoj duši i upijaju njenu moć, poput obličja voljene ljubavnice, tada često s čežnjom pomislim, o, bih li mogao opisati te zamisli , mogao bi otisnuti na papir sve što tako puno i toplo živi u meni, da bi moglo biti ogledalo moje duše, kao što je moja duša ogledalo beskrajnog Boga!
EN 
AR 
HR 
DE